Zamislite da idete na kavu s dvije prijateljice. Jednu od njih zanimaju iste stvari koje i vas, ima iste hobije –voli čitati poeziju, gledati Gilmorice i hobi joj je klizanje, baš kao i vama! A druga prijateljica ne voli ništa od toga, nasuprot, ona voli gledati horore (koje vi ne podnosite) i čitati znanstvenu fantastiku (koji vi ne volite). Što mislite, s kojom ćete prijateljicom više uživati u razgovoru? S kojom ćete češće ići na kavu i češće ju zvati? Zašto?
Vjerujem da nam je odgovor svima isti, ili barem sličan. Volimo se družiti i provoditi vrijeme s osobama koje imaju slične interese, hobije pa čak i iste probleme koje i mi. Takve nas osobe razumiju, podrška su nam, s njima možemo biti istinski mi. Ne osuđuju, prihvaćaju nas. S drugima se ne družimo toliko često, možemo imati pristojne i općenite razgovore s njima, ali mala je vjerojatnost da ćemo stvoriti dublji odnos s njima.
Isto je i s djecom. Mala je vjerojatnost da ćemo s njima stvoriti odnos pun povjerenja, koji je motivirajuć i podržavajući ako nemamo zajedničkih interesa, a posebice ako im namećemo vlastite interese.
Slijediti vodstvo djeteta (stvoriti odnos s djetetom)
Kada djetetu uvijek govorimo ili pokazujemo što treba raditi, ono vjerojatno neće imati prilike da radi ono što zaista želi, onako kako želi, a mi ćemo s vremenom postati ona druga prijateljica s početka priče.
No, kada slijedimo djetetovo vodstvo ono će nas prije prihvatiti u svojim aktivnostima. Kada radimo iste stvari koje i dijete, ono se s nama može povezati i vjerovati nam. I što je najbitnije, osjećat će se cijenjeno i važno. Najvažnije poruke koje djetetu možemo poslati našim ponašanjem su: „Čujem te“, „Vidim te“, „Vrijedan si“, „Savršen si takav kakav jesi“, „Prihvaćam te“.
Slijeđenje djetetovog vodstva počinje promatranjem i slušanjem djeteta. Stanite i promatrajte dijete, budite tiho i pokušajte vidjeti što za što dijete stvarno pokazuje interes. Tišina i čekanje su teški (jako teški), ali je to put do upoznavanja djeteta. Promatranjem djeteta možemo vidjeti koje predmete u igri bira, što s njima radi. Dijete se možda igra na očekivan način (npr. vozi autić), a možda s igračkama otkriva njemu zanimljive stvari (npr. vrti kotačiće autića). I jedan i drugi način igre sasvim su u redu! Kada čekate i promatrate dijete slušajte ga. Proizvodi li kakve glasove, slogove, riječi ili fraze? Pokušajte odgonetnuti što za njega znači ta igra, u kojoj najviše uživa (kada se smije, kada je ozbiljno, što mu donosi najviše radosti).
Kada tako promatrate dijete, polako mu se približite. Najbolji položaj je s djetetom biti licem-u-lice, na njegovoj razini, na podu, kauču, za stolom. Kada ste nasuprot djetetu postoji veća šansa da će vas ono primijetiti i da ćete s njim lakše ostvariti interakciju. Tijekom igre kratko komentirajte svoje i djetetove radnje, koristeći jednostavan rječnik. Tako pomažete djetetu u razumijevanju i proširujete njegov rječnik.
Nakon što ste odgonetnuli djetetovu igru i pridružili mu se na podu, imitirajte ga. Radite isto što i dijete. Ako dijete vozi autić, vozite ga i vi. Ako dijete baca loptice u kutiju, bacajte ih i vi. Ako dijete niže bojice jednu za drugom, nižite ih i vi. Nije važno kako igra izgleda, iako se možda čini neobična. Kod imitacije igre imajte svoje igračke, nemojte uzimati djetetove (osim ako vam ih dijete samo ne daje). Ne morate čak ni imati iste igračke kao i dijete, važno je da slijedite tijek igre (npr. ako nemate dva seta bojica, uzmite kockice i nižite ih kao što dijete niže bojice). Budite strpljivi, ne namećite djetetu svoju igru, ne uzimajte mu igračke i pokušajte izbjegavati „popravljanje igre“ (npr. ako dijete vrti kotač autića, vrtite ga i vi, nemojte voziti autić ako dijete to ne zanima).
Kada ste s djetetom u takvoj igri, ono će Vas primijetiti. Vjerojatno ćete mu biti zanimljivi i osjećat će se važno jer ga imitirate i slijedite njegovu igru. Uvažavate ju. Isto tako, vjerojatnost je da se takva djetetova reakcija neće javiti već kod prve igre. Svejedno ne odustajte! Dajte vremena i sebi i djetetu. Ponavljajte i priključujte se igri više puta dnevno, više dana zaredom.
Kada će dijete imitirati nas?
Nakon što stvarno upoznamo dijete i njegove interese, kada ga imitiramo u njima i kada nas prihvati u svojoj igri (kada se ne okreće od nas, ne uznemiri na približavanje i kada pokazuje ugodu u našem društvu) tada imamo temelje za igru u kojoj učimo.
Da bi nas dijete imitiralo, prvo mi moramo imitirati njega, odnosno slijediti njegov interes. Dok nas dijete uočava i prihvaća (to može biti samo pogled prema nama, praćenje nas ili osmijeh), tada možemo malo mijenjati igru u kojoj se nalazimo i vidjeti hoće li dijete pokušati isto što i mi. Primjerice, ako žlicama udarate po podu i „bubnjate“, pokušajte napravili malu promjenu u toj igri (npr. dignite žlicu u zrak, ili se sakrijte iza žlice i igrajte se „ku-ku“). Promjene u igri moraju biti dovoljno male da dijete ostane zainteresirano za igru, a dovoljno velike da promijene tijek igre. U promjenama uvijek koristite iste (ili slične igračke), nemojte mijenjati igru i uvoditi u nju nešto što dijete ne zanima (npr. nametati igru kuhanja, ako dijete zanimaju igračke na navijanje).
I opet, budite strpljivi! Ako vas dijete ne imitira odmah, pokušajte ponovo kasnije ili drugi dan. Za sve stvari u životu, koliko god velike ili male one bile, treba vremena i ponavljanja.
Izvori i napomena
- Susman, F. (2012). More Than Words – A Parent’s Guide to Building Interaction and Language Skills for Children with Autism Spectrum Disorder or Social Communication Difficulties. Ontario: A Hanen Center Publication.
Autorica teksta je logopedinja, no nije logopedinja klijenta ili njegovog djeteta. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije s logopedom, logopedsku dijagnostiku ili individualne logopedske usluge. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost.
Ako želite zakazati individualno logopedsko savjetovanje ili procjenu, kontaktirajte nas.
