Kada pomislimo na bebe možemo zamisliti njihove slatke bucmaste obraščiće, male ruke i noge, kapice, bodije i, vrlo često, dude. Gotovo svaki set igrački koji uključuje bebu sadrži i dudu. Postoje različiti oblici, boje i veličine duda, no, jesu li one doista nužne i kada bi se bilo dobro oprostiti s njima, pitanja su koja postavljaju roditelji, a često i drugi stručnjaci koji rade s djecom rane dobi.

Nenutritivno sisanje

Nenutritivno sisanje je ono koje se ne događa u svrhu hranjenja, već ima funkciju umirivanja, utjehe, smanjivanja boli ili zadovoljavanjem potrebe za dodirom. Ono se ponekad može vidjeti i intrauterino, kad bebe “vježbaju” sisanje i prije rođenja, sisajući svoj palac. Kod beba nenutritivno sisanje vidimo prilikom korištenja dude, sisanjem palca ili dojke (koje nije u svrhu hranjenja). 

Neki stručnjaci preporučuju korištenje duda prilikom spavanja, kako bi smanjili mogućnost od SIDS-a (iznenadne dojenačke smrti ili smrt u kolijevci); no za sada je u ovom području premalo istraživanja koja bi sa sigurnošću potvrdila tu tezu.

Kada je najbolje vrijeme za smanjivanje upotrebe dude i poticanje daljnjih oralno-motoričkih vještina?

Oralno-motorički razvoj najbrži je u prvih godinu dana djeteta, a do djetetovog trećeg rođendana očekujemo da su orano-motoričke vještine potrebne za hranjenje razvijene i iste kao i kod odrasle osobe. 

Od rođenja se preporučuje da s bebama radimo masaže orofacijalnog područja kako bi podržali pravilni oralni razvoj. 

Budući da između 3. i 6. mjeseca života započinje faza oralnog istraživanja (bebe počinju stavljati prste i igračke u usta) te započinje bolja kontrola oralnih pokreta to je savršeno vrijeme za uvođenje grickalica kao način poticanja dobre pokretljivosti jezika i vještina žvakanja. Između 5. i 6. mjeseca jezik i čeljust su sve više pokretljiviji te takvi pokreti sada služe za umirivanje – umjesto dosadašnjeg nenutritivnog sisanja. 

Kod odabira grickalica, bilo bi dobro da obratimo pozornost na njihov oblik, odnosno da one, osim što omogućuju jeziku da se kreće prema naprijed, imaju i mogućnost dodirivanja bočnih strana desni jer tako potiču žvakanje i bočno pokretanje jezika. Takva pokretljivost jezika potrebna je za pravilnu obradu hrane – premještanje hrane s jedne strane na drugu i žvakanje. 

Nakon 6. mjeseca dudu se preporučuje koristiti samo prilikom uspavljivanja, a njezin je prestanak preporučljiv do godinu dana. 

 

Što smatramo produženim korištenjem duda, do kakvih teškoća ono može dovesti i trebamo li čekati da dijete bude samo spremno na odbacivanje dude?

Produženim korištenjem dude smatramo ono kada ju dijete koristi i nakon godinu dana. 

Duda (ili sisanje palca) nakon 6. mjeseca promovira nastavak sisajućih pokreta jezika (jezik ide prema naprijed), dok bi u toj dobi optimalno bilo poticati bočnu pokretljivost jezika. 

Pravilna pozicija jezika je kada je on podignut na nepcu, tada nam je dišni put prohodan te možemo disati kroz nos. Kada je na jeziku duda (ili palac) ona pritišće jezik prema dolje, onemogućavajući mu da se digne na nepce. Nakon godinu dana, kada se javlja govor bitno je da u ustima nema prepreka za govorenje. Vrlo često kod djece koja koriste dudu vidimo govor s dudom u ustima, što može doprinijeti interdentalnom razvoju govoru (jezik je prilikom govora između zubi). 

Nažalost, govor nije jedina stavka koja može biti narušena produženim oralnim navikama. Održavanje niskog položaja jezika u ustima potičemo i nepravilne obrasce gutanja. Pravilno gutanja je ono prilikom kojeg je vrh jezika podignut na alveolarnom grebenu (iza gornjih sjekutića) te se jezik valovitim pokretima podiže i kreće prema natrag. Kada je na jeziku duda ili palac oni onemogućavaju pravilni val gutanja te umjesto toga izazivaju gutanje s jezikom između zubi što često uzrokuje otvoren zagriz. 

Uz takvo gutanje, koje se često naziva i infantilno gutanje, česta je pojava upale uha i infekcija dišnih puteva, budući da se takvim gutanjem smanjuje mogućnost pravilne drenaže i zatvaranja Eustahijeve tube (koja je zaslužna za izjednačavanje tlakova u srednjem uhu, zaštite srednjeg uha od bakterija i virusa i odvođenje tekućine u srednjem uhu). 

Što je dijete starije, to je teže smanjiti oralne navike, budući da su one naučene i pružaju mu utjehu. Osim toga, ono na što nas produžene oralne naviku mogu usmjeriti je procjena funkcionalnosti pokreta jezika. Kada je jezik podignut na nepcu, on dodiruje “sretno mjesto”, odnosno završetak neurotransmitera serotonina koji se nalazi iza gornjih sjekutića na nepcu. Dodirivanjem te točke u tijelu osjećamo spokoj, namirenost. Ako jezik sam ne može doći do tog mjesta, duda ili palac “savršena” su zamjena za pružanje osjećaja namirenosti tijela. 

Stoga je bitno prije početka micanja dude provjeriti je li funkcija jezika optimalna. 

Ako utvrdimo da postoji slabija pokretljivost i snaga jezika ili postojanje restrikcije (skraćeni jezični frenulum), rješenje nije “samo” micanje dude, već jačanje jezika i učenje njegovih pravilnih pokreta. Kada je jezik na pravilnom mjestu, tada je on taj koji pruža tijelu osjećaj smirenosti te je potreba za sisanjem dude ili palca manja.

Postoje li iznimke?

Iako iz logopedskih cipela nisam obožavatelj duda, važno je naglasiti da one, kada se koriste savjesno, mogu imati i pozitivne učinke na djetetov razvoj. Primjerice, kod djece koja su prerano rođena ili ona koja imaju teškoće u razvoju, duda u ranoj dobi može biti itekako važan alat za uvježbavanje potrebnih vještina za hranjenje. Svako dijete je individualno i ovih se razvojnih okvira držimo okvirno, što znači da se ništa strašno neće dogoditi ako i sa 6 mjeseci dijete i dalje često koristi dudu i sisa palac, no pravovremenim poticanjem daljnjeg oralno-motoričkog razvoja možemo itekako utjecati na postupno smanjivanje navika. Roditelj nosi odgovornost i donosi odluke koje su u djetetovom najboljem interesu. Samim time, u redu je ako roditelj odluči da je vrijeme za postepeno uklanjanje korištenja dude. Poželjno je da ono bude postupno i planirano.

I za kraj, ono što trebamo imati na umu je da će kod neke djece razvoj ići brže, a kod nekih sporije, no poznavajući okvirni tijek oralno-motoričkog razvoja na vrijeme možemo krenuti u njegovo poticanje. 

Kao izvor informacija o oralno-motoričkom razvoju i zabrinutostima, dobro je savjetovati se s logopedima koji se bave ranim razvojem.


Autorica teksta je logopedinja, no nije logopedinja klijenta ili njegovog djeteta. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije s logopedom, logopedsku dijagnostiku ili individualne logopedske usluge. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost. 

Ako želite zakazati individualno logopedsko savjetovanje ili procjenu, kontaktirajte nas.

Logopedinja s vizijom edukacije i pružanja podrške u komunikacijskim i jezično-govornim teškoćama, oralnoj motorici te orofacijalno-miofunkcionalnim teškoćama