Slinjenje je uobičajena pojava u razvoju djeteta, često se pojavljuje prilikom faze stavljanja predmeta u usta i tijekom nicanja zubića. No, ono što zabrinjava roditelje i stručnjake je produženo slinjenje i njegova slaba kontrola, koja može utjecati na zdravlje osoba koje sline, ali i na socijalne interakcije.

Što je slina i čemu ona služi?

Slina je prirodna tvar koju proizvode submandibularna, parotidna i sublingvalna žlijezda. Ona se proizvodi tijekom cijelog dana, kada odmaramo, kada govorimo i kada jedemo. Njezina je funkcija vlaženje usne šupljine koje nam je bitno za govor, vlaženje hrane tijekom jedenja, doprinošenje procesu probave hrane i prevencija od karijesa.

Što je slinjenje i kada uobičajena pojava prerasta u teškoću?

Slinjenje je nevoljni gubitak sline iz usne šupljine. 

Slinjenje je uobičajena pojava te se ono pojačava u dobi od 3 mjeseca, kada počinje i faza oralnog istraživanja. Ono se pojačava i smanjuje tijekom nicanja zubića. Posjedanjem i motoričkim razvojem kreće i bolja kontrola slinjenja. Takva pojačana slinjenja uobičajena su do druge godine djetetovog života. Tijekom te dvije godine očekujemo da se slinjenje pojačava kada dijete kreće u oralnu fazu istraživanja i kada mu niču zubići.

Ono što je važno naglasiti je da slinjenje koje se nikad ne smanjuje (čak ni kada zubić izađe) nije normalna pojava. Stalno slinjenje, koje nema oscilacija, odnosno nikada se ne smanjuje, neovisno u kojoj je razvojnoj fazi dijete nije uobičajena pojava. Stalno nošenje “slinčeka”/”partleka” nije uobičajena pojava, stoga je potrebno napraviti procjenu kako bi otkrili uzrok neprestanom slinjenju.

Osim u očekivanim fazama slinjenja (faza oralnog istraživanja koje je najizraženija između 3. i 6. mjeseca) i tijekom nicanja zubića, pojačano ili stalno slinjenje pojavljuje se u slučajevima: 

  • teškoća dišnog sustava – disanja kroz usnu šupljinu, povećanih mandula/adenoida
  • oralno-senzomotoričkih teškoća ili kašnjenja
  • strukturalnih teškoća (npr. blokiran dišni put, visoko nepce, postojanje restriktivnih vezivnih oralnih tkiva/skraćenog jezičnog frenuluma)
  • neuromuskularnih i senzoričkih teškoća poput cerebralne paralize, amiotrofične lateralne skleroze, Parkinsonove bolesti, moždanih udara
  • gastrointestinalnog refluksa
  • alergija
  • uzimanja lijekova poput antipsihotika, lijekova za smirenje, lijekova za kontrolu konvulzija

U navedenim slučajevima slinjenja moguće je da dijete ili odrasla osoba koja slini nije svjesna sline, odnosno da nema razvijenu oralno taktilnu i proprioceptivnu svjesnost nakupljanja sline (ne osjeća slinu) i/ili kognitivne vještine koje omogućuju svjesnost o slinjenju. Osim toga, moguće je da osoba ne guta dovoljno često ili da postoje teškoće u gutanju. Kada je kod osobe prisutno slabo zatvaranje usana, slabost u obrazima i jeziku teško je zadržati slinu i progutati ju dovoljno često, budući da bi kod odmora usne trebale biti lagano zatvorene i tako stvarati barijeru koja sprječava slinjenje i potiče njezino gutanje. 

Kako izgleda procjena slinjenja i može li ono prestati?

Tijekom procjene slinjenja potrebno je usmjeriti se na medicinsku pozadinu djeteta ili odrasle osobe koja slini; posturu tijela, senzoričke osobitosti, strukturalnu i funkcionalnu procjenu oralnog područja. U nekim je slučajevima, posebice kada su prisutne i medicinske teškoće, potrebno napraviti i medicinske procjene salivarnih žlijezda i gutanja. 

Kada smo sigurni da ne postoje medicinski uzroci pojačanog slinjenja, naglasak u terapiji je na povećanju oralne svjesnosti, učenju pravilne oralne posture (jezik na nepcu, zatvorene usne, disanje kroz nos), učenje pravilnih pokreta jezika za gutanje i jačanje snage obraza, usana i jezika. 

Prestanak pojačanog slinjenja ili njegovo smanjivanje proces je koji traje, posebice kada kod osoba postoje oralno-senzomotoričke teškoće ili medicinski uzroci slinjenja. U nekim slučajevima slinjenje nije moguće u potpunosti ukloniti, ali ga je svakako moguće smanjiti. Pristup je drukčiji kod svake osobe, stoga ne postoji “recept” za prestanak slinjenja, no postoji recept za prvi korak u terapiji, a to je pronalazak uzroka slinjenja i djelovanje na njega. 

Izvori i napomena

  • Marshalla, P. (2014). How to Stop Drooling.
  • Overland, L. (2021). Drooling: Etiology and Remediation

Autorica teksta je logopedinja, no nije logopedinja klijenta ili njegovog djeteta. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije s logopedom, logopedsku dijagnostiku ili individualne logopedske usluge. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost. 

Ako želite zakazati individualno logopedsko savjetovanje ili procjenu, kontaktirajte nas.

Logopedinja s vizijom edukacije i pružanja podrške u komunikacijskim i jezično-govornim teškoćama, oralnoj motorici te orofacijalno-miofunkcionalnim teškoćama